Dudlaši su prije neki dan svirali na Kačićevom trgu u organizaciji caffe bara Bety, međutim, ovom prilikom pojačani 'stalnim pridruženim kadjegodmoguće članom', gitaristom Vlatkom Čavarom - Bradom iz Psihomodo Popa te Srđanom Batošićem, gradskim klavijaturistom koji već duže vrijeme živi i radi u Kaliforniji a trenutno se 'doma' nalazi na odmoru. Kiša im je prijetila i prijetila, ali na kraju je ipak sve odsvirano prema planu. Evo par clipova.
Dudlaši live@Bety caffe bar – Kačićev trg, Makarska
Breaking News: Požar u Makarskoj na lokalitetu Zagon
Subota, 19 Srpanj 2008
Požar koji trenutno gori na području Zagona, mikrolokaliteta između Makarske i Tučepi, nošen jakim jugom i dalje se širi prema Makarskoj. Magistralna cesta u pravcu Tučepi/Dubrovnika trenutno je zatvorena kao i ona koja vodi za Vrgorac jer se požar širi i prema Biokovu, odnosno mjestu Kotišina. Inače, požar je buknuo jutros, par minuta prije 7.00 sati. Evo video clip(ovi) kako to izgleda s gradske plaže. stanje u 09.23 h
stanje u 10.49 h
stanje u 11.10 h
stanje u 12:20 h
snimljeno u 09.23 sati
snimljeno u 11.00 sati
snimljeno u 12.20 sati
Party za Ekipu
Četvrtak, 10 Srpanj 2008
Party za Ekipu
np High On Fire – Death Is This Communion LP
Sestre Paunović, Ankica i Zorica, su ima par dana kao i svake godine organizirale rođendanski party u vrtu svoje kuće na Požarima – kako samo ovo zvuči Američki :). Poprilična gomila ljudi se tu okupila, dobro se jelo i pilo, a DJ Buć nas je zabavljao sa svojim glazbenim izborom uspješnica moderne produkcije. Bilo je tu svakakvih pridruženih nacionalnosti – Engleza i Nijemaca no najviše Novozelanđana, dakle, razne ww rodbine blizanki i svi smo se valjali po travi, uživali u hedonističkim čarima života i tako to. Ma, serem li samo, no bilo je odlično :)
Mizar i Hladno Pivo u Makarskoj: «Sandra, Hvala za Mizar!»
Petak, 04 Srpanj 2008
np Nachtmystium – Assassins: Black Meddle pt. I
Kao grom iz vedra neba se prije neki dan pojavio na gradskoj oglasnoj tabli plakat – Mizar u Makarskoj. Iskreno, nisam mogao vjerovati svojim očima. Mom oduševljenju nije bilo kraja. Kultni makedonski gothic rock bend je, dakle, kao predgrupa Hladnom Pivu jučer nastupio na glavnom, Kačićevom trgu. Sva ta enigma oko dolaska mističnog Mizara u grad je odgonetnuta tek sinoć mada sam imao 'hint' što bi moglo biti po srijedi. Sandra Vranješ, rođena Sulić, moja osmoškolska kolegica je razlog tomu. Naime, njena majka je Makedonka, a 'hint' se pokazao točan. Kazala je Sandra za našeg sinoćnjeg susreta na Trgu – Trebali su za predgrupu doći skopski ska-punxi Superhiks, no nisu mogli i Mizar je 'uletio' kao alternativa, na što sam ja kazao – Sjajna alternativa! Nemam ništa protiv Supehiksa ali Mizar je uz Leb i Sol najbend Makedonije – istančan autentični etno pristup u simbiozi sa gothic rockom i darkwaveom; Devojka od Bronza i Zlatno Sonce, hej, to su hitovi za sva vremena! Sinoć smo dočekali konačno i to – uživo u Makarskoj na Kačićevom trgu. Potpuno mistično iskustvo nastup je dosegao sredinom koncerta a što se da čuti iz videa kojeg prilažem.
… - Zlatno Sonce
Hladno Pivo je sinoć ipak bio glavni bend, no oni su u gradu svirali već desetak puta i o njima sam pisao redaka i redaka, pa uz dužno poštovanje ovaj put dajem samo slike i video clipove, dakle, toliko od mene. Sandra, hvala za Mizar!
P.S. Uplodaju se trenutno gotovo oba dva koncerta tako da clipovi slijede… Hiperprodukcija :)
Nakon sinoćnjeg poraza Njemačke u finalu od objektivno boljih Španjolaca, u još uvijek gubitničkim zastavicama okićenom Rockatanskom, raspravljajući o utakmici imali smo prilike slušati psa bullmastiffa kako zavija na kultni bend Pink Floyd. Rekla je gazdarica da je bio i na TV-u sa svojom izvedbom Pink Floyda, a nama je sinoć uspio malo pojačati zujanja i glazbene krikove središnjeg dijela antologijske pjesme Echoes sa albuma Meddle, na kojem se btw. nalazi skladba Seamus u kojoj u originalu i gostuje jedan pas sa svojim glasovnim sposobnostima. Možda je Ankica trebala pustiti ovu skladbu jer bi sinoćnji gost sigurno bolje reagirao na kolegu pratioca Gilmoura i Watersa, no svakako evo malo vokalnog umjetničkog dojma psa iz Rockatanskog.
Rockatansky 27.06.08. meets Funky Breaks – Dr. Lu & June 22
Četvrtak, 26 Lipanj 2008
np Borknagar – Origin LP
Drug Brkulj stariji je poslao najavu za sutrašnji događaj u Rockatanskom a kojeg je opisao riječima:
funky breaks wiz dr. Lu & June 22
ne kidaju se košulje,
ne rižu se vene,
ne dira u dušu,
ne rastvara mozak,
ne ostavlja višak dlaka na podu,
ne pušta po željama (jel mogu doorsi ovo je rockatansky - želje i pozdravi su na radio splitu)
...just move your feet and shake your ass...eto takav je funky breaks
Dakle, dio ekipe zagrebačkog Groodanja sutra u Makarskoj.
Live Mirakul: Justin's Johnson (Split) + Alergija (Zadar)
Ponedjeljak, 23 Lipanj 2008
np High On Fire – Death Is This Communion LP
Eto da i ja sa svog bloga jednom skupim korisnu informaciju. :) Jedan od lokalnih punkera je u četvrtak ostavio informaciju u komentarima, a što mu nije prvi put da najavljuje nešto, o promjeni lokacije održavanja prošlo subotnjeg koncerta koji se trebao održati u bivšem Art cafeu, a na kraju se dogodio u kafiću Mirakul na plaži. Upravo kada sam krenuo pohvaliti ovu promjenu iz 'in doors' u 'out doors' jer u zatvorenim prostorijama je 'popuno ispaljenje' bez prigodne klimatizacije na ove vrućine, u susretu s Mateom sam po mom dolasku pred kraj nastupa glavnog benda Alergija iz Zadra iz njegovih riječi shvatio da su se ustvari pojavili neki problemi s Art cafeom te da razlog zamijene lokacije nije one prirode za koju sam ja mislio da je. No, pošto sam snimao dok je on govorio, a i bilo je glasno, ne bih znao kazati točno o čemu je riječ, ali Mirakul se sa vanjskom binom pokazao idealnim prostorom za ovakve događaje kojih smo za vikend na kraju imali čak dva. Dan prije, odmah nakon do sada najnesretnijeg poraza Hrvatske nogometne reprezentacije, na istoj su bini nastupili uz domaće Svrby, splitski ska punkeri Justin's Johnson kojih sam također uhvatio 'pinkicu' jer je nastup prekinula policija.
Anđelko Erceg Laureat Godišnje Novinarske Nagrade Slobodne Dalmacije
Utorak, 17 Lipanj 2008
np NoMeansNo – Wrong LP
Dnevnik Slobodna Dalmacija je danas dodijelio godišnje nagrade od kojih je nagradu za novinarstvo dobio Anđelko Erceg, urednik tjednika Makarska Kronika koja se zadnjih dana učestalo spominje u svim hrvatskim tiskanim medijima te internetskim portalima zbog upada policije u redakciju uz traženje odavanja identiteta jednog od komentatora internetskog izdanja novine, a koje se na kraju pokazalo kao potpuni promašaj struktura jer podrška koju je dobila Kronika u javnosti je upravo nevjerojatna. O Ercegu sam već pisao u svom blogerskom feljtonu Obilježeni: Lica s Naslovnica, a svom uredniku ovom prilikom čestitam na priznanju za rad kojeg je svakako zaslužio, ne samo od kolega iz Hrvatske već od mnogih pojedinaca Grada Makarska jer nas je naučio novinarstvo. Hvala Anđelko!
Tridesetak Agava Umire ovo Ljeto na Punti Sv. Petra
Nedjelja, 15 Lipanj 2008
np Nachtmystium – Assassins The Black Meddle pt. I LP
Tridesetak agava umire na mikro lokalitetu Sv. Petar
Ovo što se događa trenutno na vrlo malom području dijela poluotoka
Sveti Petar u Makarskoj za svog života ja još nisam vidio. Polje 'agava
americana', i to njih oko tridesetak, cvate u isto vrijeme i time
odbrojavaju svoje zadnje ljeto života. Ove vrste agava, kako mi domaći
kažemo 'vulgaris', na području Jadrana ima stvarno mnogo pa tako i na
Svetom Petru, ali da ih ovoliko kolektivno cvijeta na području od svega
nekih tridesetak metra je još ne zapamćeno. Spektakularno za gledanje i
snimanje, a kada dosegnu najljepši cvat – dok kupovi žutih pupova
obješeni vise po razgranatim granama stabljike cvijeta, lokalni
profesionalni fotografi bi svakako si trebali dati oduška kreativnosti
i obilježiti ovaj nesvakidašnji masovni cvat agava za sva vremena
odigran na pitoresknom toponimu našeg malog grada.
Agave u cvatu za zalaska sunca
Hrvatska – Njemačka 2:2, ili kako su Suri i Chris pokorili Sjevernu Njemačku
Srijeda, 11 Lipanj 2008
np Nachtmystium – Assassins LP
Konačno je došao i taj dan obračuna s ovim postom. Pustiti ga konačno, dakle, u ovo idealno vrijeme kao uvertiru utakmici koja slijedi. Kako i piše, završiti će 2:2. Jer, upravo tako je završio nedavni posjet Surog i Chrisa njegovom rodnom kraju, a u kojem se Suri očito dobro zabavio. Stoga, dragi čitatelji pogledajte kako je to bilo jer ovako će biti u četvrtak navečer.
Piše Suri boy
Početak putovanja nije bio obećavajući. Umjesto u planiranih 5,00h krenuli smo tek oko podne, uglavnom zbog mamurluka kao masovne pojave u nizu masovnih pojava vezanih za Andrijin rođendan noć prije. Nevolja nikad ne dolazi sama, pjevušilo se u retrovizor negdje prije Gospića kad nas je zaustavio crni plavožmirkajući Audi-presretač iz kojeg su kao opareni iskočili trojica tipova koji su izgledali kao da su upravo izašli iz nekog disko-kluba u zapadnoj hercegovini. Nakon uvodnog pregledavanja dokumenata počeli su pretresati auto i Chrisa, dok je treći promatrao mene sa neposredne udaljenosti od cca 40cm malo u oči, malo u ruke, valjda tražeći neke znakove nervoze ili što li ih već uče u školi ili tečaju. Meni je tad postalo malo neugodno, pa sam htio prekinuti tu neugodnu situaciju, a najbolji način je uvijek šala na svoj račun.
»Dakle, ovako bi trebao izgledati auto u kojem se nešto prevozi?« - kažem svom promatraču. (Za neupućene - Opel Corsa, crne boje, malo izudaran i nakrcan stvarima).
»A kako ti znaš da se nešto prevozi?«
»Pa vidim da tražite nešto.«
»A kako ti znaš da mi nešto tražimo?«
»Pa tako mi nekako izgledate.«
Nakon što su sve ispreturali i uljudno se ispričali, uskočili su u Opel nabili gasčinu i nestali.
Noć nas je zatekla u Sloveniji, kiša je počela u Austriji, u zoru smo prolazili kraj Leipziga, i oko sedmice stigli u Klein Weisandt, prvo odredište koje se nalazi 50 km sjeverozapadno od Leipziga. Kiša je prestala sutradan.
Klein Weisandt je kažu, tipično selo u bivšoj DDR. Nakon ujedinjenja većina se iselila u gradove Zapadne Njemačke, ostalo je oko 120 stanovnika, uglavnom starčad. Novih kuća nema, stare se raspadaju. U kratkoj šetnji nisam našao ni gostionicu ni trgovinu, kilometar dalje je benzinska pumpa. Sve skupa sliči na siromašnije slavonsko selo i moglo bi se upravo tako pomisliti, samo da na okolnim poljima nisu načičkane vjetrenjače-elektrane kojih u ovom kraju ima na tisuće. Negdje sam pročitao da Njemačka iz vjetroelektrana zadovoljava 2% svojih ukupnih potreba za el. energijom. Selo je možda dobilo ime po sitnom bijelom pijesku promjera 2mm-1cm koji svjetluca iz crne zemlje, i karakteristično je samo za ovo selo, kao što je krupniji crveni kamen karakterističan za cijeli ovaj kraj. O crvenom kamenu ćemo poslije.
Klein Weisandt
Slijedeća stanica bio je Essenrode, selo na zapadnoj strani bivše željezne zavjese. Mještani kažu da je Essenrode u ratu spaljen do temelja, i da je ozbiljnija obnova krenula tek 70-ih godina, tako da su u konture sela ugrađena modernija Mumfordovska pravila stanovanja i gradnje u skladu sa tradicijom i prirodom. Jedina sličnost sa Klein Weisandtom je da mještani oko kuća sakupljaju crvenkasto kamenje od kojeg grade zidove, popločavaju dvorišta, ograđuju cvijetnjake i bazenčiće, a na najvećim komadima napišu prezime vlasnika kuće i stave ga kraj ulaza. Pitao sam odakle dovlače to kamenje, sa neke rijeke možda, jer nigdje u blizini nema niti brežuljka a kamoli neke planine, a nije valjda da sa neba padaju. Kažu da ga nalaze u okolnim poljima i da na površinu svake godine »isplivaju« nova kamenja. Svaki kamen je izvorno oblutak,dakle rijeka neka prastara i kotrljanje, a vidio sam i komade od par stotina kilograma. Lako se obrađuju. Jedina dva prijeratna zdanja u selu su crkva, u čijim je temeljima ugrađen grob (nečitko ime, završava sa er) von Bulowa+1634 i nedaleko od crkve dvokatnica sa kraja 19 st. sa pripadajućim gospodarskim zgradama u vlasništvu obitelji von Bulow, iz koje je, budirečeno, bio posljednji kancelar Carske Njemačke.
U blizini je dvorac Wasserburg iz 17st. sa pripadajućim kompleksom vodenih mlinova.
Dvorac Wasserburg
Nakon par dana seoske idile i vozikanja amo tamo cestuljcima među drvoredima i komšilucima među poljima krompira, hmelja i ječma, napokon smo se dokopali grada. I to kakvog grada!
Ovdje bih sad mogao naširoko, ali Vice mi je rekao »skrati priču, daj slike« pa ćemo samo ono najosnovnije.
Ukratko, Braunschweig je u 12 st. osnovao Henrick nadimkom Lav (osnovao i Munchen nešto kasnije), u 14 st. pridružuje se Hansa ligi slobodnih gradova, a 1671. tijekom tridesetogodišnjeg rata gubi nezavisnost.
Ako nezavisnošću možemo nazvati neku vrstu oligarhije najbogatijih porodica. Stare zidine i široki jarak kojima je grad bio opasan su u 19 st. preuređen u veliki pošumljeni prstenasti park oko starog grada, više je nego dobro vidljiv sa google eartha. U početku je rijeka djelila grad na dva dijela, a negdje u 17 ili 18 stoljeću korito je potpuno natkriveno ulicama i zgradama, a vidio sam i mapu koja kaže ispod kojih ulica prolazi.
Neka vrsta gradske relikvije je maketa grada koja je izrađena 1887 g., koja vjerno prikazuje grad iz 1671 g.,dakle plan grada u trenutku kad je izgubljena neovisnost. Mjerilo je 1:500, a maketa ima 16 kvadratnih metara.
Danas Braunschweig ima oko 250 000 stanovnika.
Palača u Braunschweigu
Zgrada na slici dolje je sagrađena oko 1870. i bila je nova gradska vjećnica (stara iz 13 st. je na slikama gore di san se slika na balkonu).
Potpuno je srušena u američkom bombardiranju krajem 1944. i do prije 4-5 godina na tom mjestu je bio park sa drvećem, klupama, stazicama, psima, golubovima itd. Dakle ni traga nikakvoj zgradi. Onda su gradski oci odlučili ponovo je sagraditi na istom mjestu i istu kakva je bila, ali grad nije imao novaca za tako skupu akciju. Pa su našli rješenje, a to je javno-privatno partnerstvo. Ali ne balkanskoga tipa. Investitori su sagradili zgradu i dobili je na 20 slovima (dvadeset) godina. Sad je unutra šopingcentar, ali za 18 (osamnaest) godina ova zgrada će biti gradska vjećnica u 100% vlasništvu grada. Tako se gradi grad!
Ostali smo tu noć u Braunschweigu, ali nismo puno lutali već smo na preporuku upali u klub križanac Rockija i starog dubrovačkog Otoka. Ekipa u klubu bila je očigledno inventarska i čudom su se čudili otkud turisti iz Makarske njima na vrata.Vesela noć i respekt za gostoljubivost. U skladištu kluba našli smo rashodovanu disko kuglu koju smo otkupili za sitne pare, tako da će na žalost nekih pojedinaca ista biti svečano montirana u Rockija. Hehe
I Braunschweig ima svoj Rocky
Petak pravac Hannover. Chrisov brat Lupo otvara aukcijsku izložbu svojih najnovijih apstraktnih radova. Galerija je na tri etaže po 500 m2, vlasništvo grada Hannovera, a Lupo je najmoprimac. Bivša uredska zgrada neke velike firme.
Lupo je vrlo nervozan, posjetitelji već dolaze, zvjerkaju okolo, sve je u neredu, otvaranje je trebalo biti u 14h, a već je debelo poslijepodne. Mene je dopalo pomagati nekom žgoljavom tipu iznijeti razglas na drugi kat, dok se Chris uvalio puniti zamrzivač pivom. Lako ti je pripoznat seljaka, crnijeh leđa a bijela stomaka.
Do Dnevnika sve je bilo spremno, prodane su i prve slike, a umjetnik se odnervozio. Poslije, oko ponoći, kad se fina licitatorska publika povukla prema svojim domovima ili elitnim klubovima, počeli su polako pristizati razni jebivjetri kojima je pivo po eur bilo zanimljivije od apstrakcija za par stotina eura. Neki su poslije spavali pod šankom.
Braća Basilewski s ekipom
Nakon takvog razbijanja, preostalo nam je samo da se dobro naspavamo i krenemo put juga. Na kraju sve pohvale Opeliću s početka priče, prevalio je dvije ture po 1400km sa kratkim piš pauzama i još 500-tinjak po Niedersachsenu.
